Uvod u društveno-normativnu anqvadropologijsku logopediju

Društveno-normativna anqvadropologijska logopedija predstavlja autorski interdisciplinarni pristup proučavanju komunikacije, jezika, govora i njihova mjesta u životu pojedinca i društva.

Logopedija se u stručnom smislu bavi prevencijom, procjenom, dijagnostikom i tretmanom različitih poremećaja komunikacije, jezika, govora, glasa, pisanog jezika, sluha te hranjenja i gutanja.

Anqvadropologijski pristup toj problematici dodaje širu perspektivu: čovjek se ne promatra samo kao govornik ili osoba s određenom komunikacijskom teškoćom, nego kao društveno biće koje pomoću komunikacije ostvaruje odnose, uči, radi, izražava mišljenje, ostvaruje prava i sudjeluje u zajednici.

 

1. Komunikacija kao temelj društva

Čovjek gotovo cijeli svoj društveni život ostvaruje komunikacijom.

Komunikacijom prenosimo informacije, izražavamo potrebe, stvaramo odnose, učimo, pregovaramo, surađujemo i rješavamo sukobe.

Ona može biti verbalna i neverbalna. Riječi, glas, intonacija, izraz lica, pokreti, držanje tijela i druge komunikacijske poruke zajedno oblikuju način na koji ljudi razumiju jedni druge.

Zato komunikacijske sposobnosti nisu samo osobna vještina nego i važan preduvjet društvenog sudjelovanja.

 

2. Jezik, govor i komunikacija

U ovom pristupu važno je razlikovati komunikaciju, jezik i govor.

Komunikacija je širi proces međusobnog sporazumijevanja i utjecaja među ljudima.

Jezik je sustav znakova i pravila kojima ljudi oblikuju i prenose značenje.

Govor je jedan od glavnih načina ostvarivanja jezika u zvučnoj komunikaciji.

Razlikovanje tih pojmova omogućuje preciznije razumijevanje različitih komunikacijskih teškoća.

 

3. Društvena dimenzija logopedije

Komunikacijska teškoća ne djeluje samo na govor pojedinca. Ona može utjecati na njegovo obrazovanje, obiteljske odnose, prijateljstva, profesionalni život i mogućnost sudjelovanja u društvu.

Zato društveno-normativna anqvadropologijska logopedija postavlja pitanje:

Kako komunikacijske sposobnosti utječu na položaj čovjeka u društvu?

Osoba koja teško komunicira može imati teškoće u izražavanju svojih potreba, razumijevanju drugih ljudi ili ostvarivanju svojih mogućnosti.

Cilj stoga nije samo poboljšati pojedinu komunikacijsku funkciju, nego gdje je to moguće omogućiti osobi što potpunije društveno sudjelovanje.

 

4. Normativna dimenzija

Svako društvo ima određena očekivanja o tome kako se ljudi trebaju izražavati, razgovarati i ponašati.

Postoje jezične norme, pravila komunikacijskog ponašanja, profesionalna komunikacijska pravila i društvena očekivanja.

Međutim, normativnost ne smije značiti da se svaka različitost automatski smatra nedostatkom.

Zato ovaj pristup postavlja važna pitanja:

Kada je komunikacijska različitost problem?
Kada je ona samo drugačiji način komunikacije?
Kako društvo treba postupati prema osobama s komunikacijskim teškoćama?
Kako omogućiti čovjeku pravo da bude razumljen?

Norma bi trebala služiti komunikaciji, a ne nepotrebnom isključivanju pojedinca.

 

5. Komunikacija i obrazovanje

Komunikacija je jedan od temelja učenja.

Dijete kroz komunikaciju usvaja jezik, razvija odnose s drugima i sudjeluje u obrazovnom procesu. Govor i jezik povezani su s učenjem i socijalizacijom.

Zbog toga se logopedija prirodno povezuje s pedagogijom i obrazovanjem.

Društveno-normativna anqvadropologijska logopedija proučava kako komunikacijske sposobnosti utječu na mogućnost učenika da:

sluša → razumije → govori → čita → piše → postavlja pitanja → izražava mišljenje → sudjeluje u nastavi.

 

6. Komunikacija i društvena uključenost

Jedan od temeljnih ciljeva jest smanjivanje komunikacijskih prepreka.

Društvena uključenost znači da osoba treba imati mogućnost sudjelovati u komunikaciji bez obzira na svoje komunikacijske sposobnosti.

To uključuje razvoj primjerenih komunikacijskih metoda, ali i prilagodbu društvene sredine pojedincu.

U nekim slučajevima mogu biti važni potpomognuta i alternativna komunikacija te asistivne tehnologije.

Na taj se način odgovornost ne stavlja samo na pojedinca.

Društvo se također treba prilagođavati različitim načinima ljudske komunikacije.

 

7. Jezik i identitet

Jezik nije samo sredstvo prijenosa informacija. On je povezan s osobnim i društvenim identitetom.

Čovjek kroz jezik izražava svoje mišljenje, iskustvo, kulturu, pripadnost i vrijednosti.

Zato anqvadropologijski pristup proučava i odnos između:

jezika → identiteta → kulture → društva.

Posebno je važno poštovati jezičnu raznolikost, različite komunikacijske stilove i individualne komunikacijske potrebe.

 

8. Digitalna komunikacija

Suvremeni čovjek sve veći dio komunikacije ostvaruje digitalno.

Poruke, elektronička pošta, društvene mreže, videokonferencije, umjetna inteligencija i drugi digitalni sustavi mijenjaju način na koji ljudi koriste jezik i komuniciraju.

Zato se otvaraju nova pitanja:

Kako digitalna komunikacija mijenja jezik?
Kako komunicirati jasno i odgovorno na internetu?
Kako pomoći osobama kojima digitalna komunikacija predstavlja prepreku?
Kako umjetna inteligencija može pomoći komunikaciji?

Društveno-normativna anqvadropologijska logopedija zato komunikaciju promatra u tradicionalnom, neposrednom i digitalnom društvenom prostoru.

 

9. Etička dimenzija

Komunikacija je povezana s dostojanstvom čovjeka.

Svaka osoba treba imati mogućnost izraziti svoje potrebe, stavove i osjećaje u skladu sa svojim sposobnostima.

Zato se postavljaju pitanja:

Tko govori u ime osobe koja teško govori?
Kako osigurati da osoba bude saslušana?
Kako razlikovati pomoć od nametanja?
Kako zaštititi privatnost komunikacijskih podataka?

Logopedski i širi društveni pristup trebaju težiti tome da se osoba ne promatra samo kroz teškoću, nego kroz njezine sposobnosti, potrebe, potencijale i pravo na komunikaciju.

 

10. Anqvadropologijska povezanost

Društveno-normativna anqvadropologijska logopedija povezuje logopediju s drugim područjima koja proučavaju čovjeka:

logopedija + pedagogija + psihologija + lingvistika + antropologija + sociologija + komunikologija + medicina + pravo + informatika.

Na taj način komunikacijski problem može se promatrati iz više perspektiva.

Primjerice, teškoća govora može istodobno imati jezičnu, psihološku, neurološku, obrazovnu, obiteljsku i društvenu dimenziju.

 

11. Temeljna formula

Društveno-normativna anqvadropologijska logopedija može se sažeti u slijed:

čovjek → komunikacija → jezik → govor → odnosi → obrazovanje → društvo → norme → uključenost.

Njezin je cilj povezati proučavanje komunikacije s razumijevanjem čovjeka kao društvenog bića.

Ovaj koncept nije zamišljen kao zamjena za postojeću logopediju, nego kao autorski interdisciplinarni okvir koji logopedijsku problematiku povezuje s društvenim, normativnim i antropološkim pitanjima.

Temeljno pitanje društveno-normativne anqvadropologijske logopedije zato glasi:

 

Kako omogućiti čovjeku da komunicira, bude razumljen i ravnopravno sudjeluje u društvu, uz poštovanje njegovih sposobnosti, različitosti i komunikacijskih potreba?

Upravo na spoju komunikacije, čovjeka, jezika, društva i normi nalazi se prostor društveno-normativne anqvadropologijske logopedije.