Društveno-normativna anquadropologijska kineziologija

Uvod

Društveno-normativna anquadropologijska kineziologija predstavlja autorski interdisciplinarni pristup proučavanju čovjeka, ljudskog kretanja, tjelesne aktivnosti, vježbanja, sporta, rekreacije i njihova odnosa prema društvu, zdravlju, ponašanju, vrijednostima i društvenim normama.

Kineziologija je znanost koja proučava ljudsko kretanje, tjelesne vježbe i njihove učinke na čovjeka. Obuhvaća spoznaje biologije, fiziologije, psihologije, pedagogije i sociologije pokreta, a primjenjuje se u tjelesnom odgoju, sportu, rekreaciji i kineziterapiji.

Suvremena kineziologija čovjeka promatra kao bio-psiho-socijalno biće, pa tjelesno kretanje nije samo mehaničko pomicanje tijela, nego proces koji može imati biološke, psihološke, društvene i odgojne posljedice.

Zato se temeljno pitanje ove discipline može izraziti:

Kako čovjek može razvijati i koristiti svoje tijelo i kretanje tako da unapređuje zdravlje, sposobnosti, kvalitetu života i društveno funkcioniranje, uz odgovornost prema sebi i drugima?

1. Čovjek kao biće kretanja

Kretanje je jedan od temeljnih oblika ljudskog djelovanja.

Čovjek hoda, trči, podiže, nosi, sjedi, radi, igra se, vježba i sudjeluje u sportu.

Kretanje zato nije odvojeno od svakodnevnog života.

Može se prikazati slijedom:

čovjek → tijelo → pokret → aktivnost → sposobnost → funkcionalnost → kvaliteta života.

Društveno-normativna anquadropologijska kineziologija promatra taj proces u širem društvenom kontekstu.

2. Tjelesna aktivnost i zdravlje

Redovita tjelesna aktivnost važan je dio zdravog načina života. Sportska rekreacija, primjerice, koristi se radi održavanja i unapređivanja zdravlja, psihološkog rasterećenja i smanjivanja negativnih posljedica suvremenog načina života.

Zato se postavlja pitanje:

Kako organizirati tjelesnu aktivnost tako da bude redovita, primjerena, sigurna i održiva?

Cilj nije uvijek maksimalni sportski rezultat.

Za mnoge ljude važniji su:

- zdravlje,
- pokretljivost,
- kondicija,
- snaga,
- ravnoteža,
- izdržljivost,
- psihološka dobrobit,
- samostalnost i
- kvaliteta života.

3. Kretanje i društvo

Način života snažno utječe na količinu kretanja.

Suvremeni čovjek može velik dio dana provesti sjedeći, za računalom, u automobilu ili pred ekranom.

Zbog toga tjelesna aktivnost postaje i društveno pitanje.

Može se postaviti odnos:

način života → količina kretanja → tjelesne sposobnosti → zdravlje → kvaliteta života.

Društveno-normativna anquadropologijska kineziologija zato ne promatra samo pojedinca koji vježba, nego i društvene uvjete koji potiču ili otežavaju kretanje.

4. Društvene norme tjelesne aktivnosti

Društvo oblikuje određena očekivanja o tijelu, sportu, izgledu, zdravlju i tjelesnim sposobnostima.

Međutim, nije svaka društvena norma nužno korisna.

Potrebno je razlikovati:

zdravu motivaciju → od pretjeranog pritiska

tjelesnu aktivnost → od pretjeranog opterećenja.

Normativni pristup zato postavlja pitanja:

- Koliko je vježbanja primjereno?
- Kada trening postaje pretjeran?
- Treba li se svatko baviti sportom na isti način?
- Kako poštovati individualne mogućnosti?
- Kako spriječiti ozljede?
- Kako izbjeći diskriminaciju prema tjelesnim sposobnostima?

5. Tjelesno vježbanje

Tjelesno vježbanje predstavlja sustavno korištenje pokreta radi određenog cilja.

Cilj može biti:

zdravlje + kondicija + snaga + pokretljivost + koordinacija + izdržljivost + sportski rezultat.

Kineziologija proučava zakonitosti upravljanja procesima vježbanja i sportskog treninga te njihove učinke na čovjeka.

Anquadropologijski pristup toj spoznaji dodaje pitanje svrhe:

Zašto čovjek vježba i kakav život želi postići vježbanjem?

6. Sport i društvene vrijednosti

Sport nije samo tjelesna aktivnost.

On uključuje:

- pravila,
- natjecanje,
- suradnju,
- disciplinu,
- odgovornost,
- poštovanje protivnika,
- timski rad,
- uspjeh i neuspjeh.

Zato sport predstavlja društveni sustav u kojem se norme neposredno primjenjuju.

Temeljni odnos može se prikazati:

pravilo → ponašanje → natjecanje → rezultat → odgovornost.

7. Rekreacija i svakodnevni život

Za velik dio stanovništva cilj tjelesne aktivnosti nije profesionalni sport nego rekreacija.

Hodanje, nordijsko hodanje, biciklizam, plivanje, vježbe snage i druge aktivnosti mogu biti dio svakodnevnog života.

Rekreacija tako povezuje:

slobodno vrijeme + kretanje + zdravlje + društveni život.

Društveno-normativna anquadropologijska kineziologija promatra rekreaciju kao mogući način stvaranja održivih životnih navika.

8. Tjelesna aktivnost i psihologija

Tijelo i psihički procesi međusobno su povezani.

Psihomotorika, primjerice, proučava povezanost psihičkih procesa i tjelesnog motornog djelovanja.

Zato se kineziologija povezuje s psihologijom kroz:

motivaciju → aktivnost → učenje → naviku → samopouzdanje → ponašanje.

Važno je pritom razlikovati stručnu kineziološku perspektivu od medicinske dijagnostike ili psihijatrijske procjene.

9. Kineziologija i pedagogija

Tjelesna aktivnost ima i odgojnu funkciju.

Tjelesni odgoj sustavno razvija motorička znanja, navike i sposobnosti te može pridonositi radnoj sposobnosti, aktivnom odmoru i razvoju određenih moralnih i estetskih vrijednosti.

Zato anquadropologijska kineziologija proučava i pitanje:

Kako kroz kretanje čovjeka učiti odgovornosti prema vlastitom tijelu i drugima?

10. Kretanje i uključivost

Tjelesna aktivnost ne bi trebala biti rezervirana samo za zdrave, mlade ili vrhunski sposobne osobe.

Društvo treba omogućiti različite oblike aktivnosti prema individualnim mogućnostima.

To uključuje:

- djecu,
- odrasle,
- starije osobe,
- osobe različitih tjelesnih sposobnosti,
- rekreativce i
- vrhunske sportaše.

Temeljno načelo može biti:

Svaka osoba treba imati mogućnost primjerenog oblika kretanja.

11. Sigurnost i odgovornost

Tjelesna aktivnost može imati koristi, ali neprilagođeno ili pretjerano opterećenje može povećati rizik od ozljede.

Sportska medicina naglašava važnost procjene zdravstvene sigurnosti aktivnosti i prevencije ozljeda.

Zato društveno-normativni pristup uključuje načelo:

aktivnost → primjerenost → sigurnost → praćenje → odgovornost.

Cilj nije vježbati što više, nego vježbati smisleno i primjereno pojedincu.

12. Kineziologija i kvaliteta života

Kineziološka aktivnost može biti usmjerena na zdravlje, funkcionalnost, kondiciju i kvalitetu života.

Zbog toga se pitanje rezultata može proširiti.

Nije najvažnije samo:

Koliko sam jak?

nego i:

Koliko se mogu kvalitetno kretati?
Koliko mogu biti samostalan?
Mogu li održavati svakodnevne aktivnosti?
Mogu li dugoročno očuvati svoje sposobnosti?

Time kineziologija dobiva izrazitu humanističku dimenziju.

13. Kineziologija i društvena odgovornost

Društvo ima odgovornost stvarati uvjete za kretanje.

To uključuje:

- sportske i rekreativne sadržaje,
- sigurne površine za hodanje i biciklizam,
- tjelesni odgoj,
- dostupne sportske programe,
- edukaciju o tjelesnoj aktivnosti,
- uključivanje različitih skupina stanovništva.

Kretanje tako postaje i pitanje javnog interesa.

14. Interdisciplinarnost

Društveno-normativna anquadropologijska kineziologija povezuje kineziologiju s drugim područjima:

- psihologijom – motivacija i ponašanje
- pedagogijom – učenje kroz kretanje
- sociologijom – sport i društvo
- medicinom – zdravlje, prevencija i rehabilitacija
- biologijom i fiziologijom – funkcioniranje organizma
- komunikologijom – komunikacija u sportu i tjelesnoj aktivnosti
- informatikom – digitalno praćenje aktivnosti i sportske tehnologije
- ekonomijom – sportska industrija i zdravstveni troškovi
- pravom – pravila, odgovornost i sigurnost
- filozofijom – odnos čovjeka prema tijelu i zdravlju.

Time kineziologija postaje dio šireg proučavanja cjelovitog čovjeka.

15. Temeljna formula

Društveno-normativna anquadropologijska kineziologija može se sažeti formulom:

čovjek → tijelo → pokret → vježbanje → sposobnost → zdravlje → ponašanje → društvo → norma → odgovornost.

Ona povezuje individualnu tjelesnu aktivnost s njezinim širim društvenim značenjem.

16. Temeljno pitanje

U središtu discipline nalazi se pitanje:

Kako organizirati odnos čovjeka prema vlastitom tijelu i kretanju tako da tjelesna aktivnost pridonosi zdravlju, sposobnostima, dostojanstvu, samostalnosti i kvaliteti života, a istodobno poštuje individualne mogućnosti i društvenu odgovornost?

Društveno-normativna anquadropologijska kineziologija stoga promatra čovjeka ne samo kao tijelo koje se kreće, nego kao cjelovito biće koje se kretanjem razvija, djeluje i sudjeluje u društvu.

Riječ je o autorskom interdisciplinarnom konceptu, a ne o tvrdnji da je „društveno-normativna anquadropologijska kineziologija” zasebno službeno priznata znanstvena disciplina. Ona polazi od postojeće kineziologije i povezuje njezine spoznaje s društvenim, normativnim, humanističkim i antropološkim pitanjima.

Njezina se temeljna ideja može sažeti u jednoj rečenici:

Kretanje nije samo funkcija tijela – ono je dio načina na koji čovjek živi, razvija se i sudjeluje u društvu.